Obuka u birou (2) – Na muci se poznaju junaci


biroKao nastavnik obuke u birou smatram da ovaj predmet  poseduje neke izuzetne osobine koje ga stavljaju iznad ostalih predmeta, ali (zašto uvek mora da bude neko ali ?!) i ovde se javljaju situacije koje ga stavljaju u drugu krajnost. O ovome najbolje govori činjenica da u velikom broju škola nastavnici izbegavaju ovaj predmet. Zašto? Koje se to muke, problemi i teškoće mogu javiti?









Po mom mišljenju, to  je sledeće:

  • Širina predmeta zahteva širinu znanja nastavnika
  • Obimne pripreme za časove
  • Neadekvatna pripremljenost učenika
  • Problematika grupnog rada
  • Potreba za korišćenjem različitih i obimnih nastavnih sredstava
  • Ocenjivanje

Na početku – sama suština ovog predmeta koja podrazumeva povezivanje znanja iz različitih oblasti može dovesti do teškoća jer nastavnik koji predaje obuku treba posedovati široko znanje. Ja sam u dosadašnjem radu u školi prošla veliki broj predmeta, od korespondencije do računovodstva preko marketinga i spoljnotrgovinskog poslovanja. Takođe, solidno se snalazim sa računarima i ostalim informatičkim sredstvima.  Sve ovo mi je u velikoj meri olakšalo uključivanje u rad virtuelnog preduzeća. Sa druge strane, ako niste vični sa  računarima, a sa, recimo, računovodstvom ste se zadnji put sreli na fakultetu pre nekoliko godina to će predstavljati problem kada trebate da kontrolišete rad učenika. Itd. Naravno, ovo se prevazilazi timskim radom i tesnom komunikacijom sa kolegama koje pružaju pomoć u radu, ali nisu svi te sreće da imaju timski raspoložene kolege koji su spremni da pomognu.

Takođe, ova širina predmeta sa sobom nosi i obimne i specifične pripreme časova, naročito kada se dođe do podele po službama. A, retki su oni koji se rado upuštaju u takve izazove i  koji su spremni da se uhvate u koštac sa dodatnim poslom.

Do teškoća u radu može doći jer su učenici nepripremljeni. Razlog može biti da gradivo prethodno nije dobro obrađeno ili su ga jednostavno zaboravili. Ovome je sličan i problem neusklađenosti modula između predmeta pa se dešava da učenici na časovima biroa trebaju da odrade zadatke za koje im je neophodno znanje koje iz drugih predmeta stiču tek kasnije u toku tog razreda ili čak u narednom razredu. U birou, naravno, nema predavanja, ali kako prevazići ovaj jaz?! Nastavnici se ovde različito snalaze, tako da neki  održavaju kratke sastanke gde objašnjavaju ukratko problem i pomažu u savladavanju, neki učenicima na prethodnom času kažu da se pripreme za sledeći čas, a neki ostavljaju da učenici jedni drugima pomažu u savladavanju problema. U zavisnosti od situacije i tematike. Predložena revizija pokušava da reši upravo problem u vezi neusklađenosti modula.

biro-2Dalje, metodika rada se ovde u velikoj meri oslanja na grupni rad, a kad dođe do podele po službama to je dominantni oblik rada. Ako na stranu ostavimo ocenjivanje kao posebnu problematiku, kod grupnog rada se javljaju problemi, počevši od samog formiranja grupa tj. službi, pa do  težnje za podjednakim aktiviranjem  pojedinačnih grupa i članova grupe. Ovde nastavnik pri samom planiranju časova mora da razmišlja o sposobnostima učenika u grupi, o težini zadataka i vremenu potrebnom za izradu, o komunikaciji unutar grupe, zalaganju pojedinačnih članova itd. Nastavnik mora da iznalazi načine da uključi sve učenike u rad preduzeća, da izmiri nesuglasice, da usaglasi socijalne osobine različitih učenika itd.

I, na žalost, mnogi nastavnici se još uvek susreću sa nedostatkom tehničkih i drugih sredstava, počevši od neadekvatne internet veze i kompjutera do papira za štampanje. Kvalitetan rad u birou podrazumeva korišćenje najrazličitijeg materijala i sredstava, a nastavnici se trebaju izboriti sa optužbama i pitanjima kako se u birou troši previše papira, tonera i čega sve ne. Pa onda sami kupuju papir, ili prikupljaju od dece novac za tonere i drugi kancelarijski materijal… Ali, da sami uvedu nove internet veze, poprave kompjuter?

Verovatno jedna od najbolnijih tačaka u radu u birou je ocenjivanje. Nastavnik ovde ne ocenjuje samo znanje učenika već i njegove različite osobine, veštine i sposobnosti. Uostalom, kao i u drugim predmetima. Takođe, ovde učenik primenjuje znanje iz brojnih drugih predmeta koje možda prethodno nije dobro savladao. U ocenjivanju postoje različite situacije kada nastavnik nije siguran da li je njegova ocena pravedna. Da li će neko dobiti slabiju ocenu zato što po prirodi nije komunikativan, snalažljiv…? Šta ako je u grupi sa nekim ko ne želi da radi timski? Da li je učenik kriv ako mu nastavnik nije dobro preneo znanje iz nekog predmeta koji mu treba za obavljanje radnog zadatka? Itd. Nastavnik koji predaje u birou ima za zadatak da prati celokupan rad učenika i da mu daje ocene po različitim osnovama – zalaganje i angažovanost, timski rad, snalažljivost i kreativnost, stručno znanje…  Tu su i radni zadaci i izveštaji kao provera znanja „na papiru“. Tako da dobijanje više ocena olakšava dobijanje zaključka o nekoj konačnoj oceni. Učenike bi trebali ocenjivati svakodnevno, što nekada nije izvodljivo. Sve ovo zahteva dodatno angažovanje, a da opet nastavnik nije siguran da li je možda nešto propustio, nije uzeo u obzir i sl.

U rešavanju svih ovih pobrojanih i drugih problema sa kojima se nastavnici sreću pomaže iskustvo sa seminara, foruma i razmena mišljenja sa kolegama. Naravno, tu je i pomoć kolega, ali svaki nastavnik se, na kraju krajeva, snalazi samostalno i kako on misli da je najbolje.

Pa, kako se ko snađe!

Leave a comment

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *