Da li ovo smem/o? 3


da li ovo smemoNe znam koji mi je ovo tekst po redu u kome pišem kako radim na časovima i to sve nešto na ivici „legalnosti“ 🙂  Znam da puno nastavnika čita ovaj blog (a takođe i roditelji mojih učenika), pa bih želeo da prokomentarišemo neke metode koje se ne uče na seminarima i koje možda deluju čudno. U poslednje vreme sam primetio da zadaci koje dajem učenicima, na času ili za domaći, nailaze na različita reagovanja učenika. Od onog: baš je jednostavno“ do „nema šanse da ovo uradim“. Informatika je takva veština da meni treba baš puno vremena da napravim zadatak koji učenici reše za nekoliko minuta. Ovih dana za prvi razred su to uglavnom  podešavanja u programu za obradu teksta i oblikovanje teksta.

Kako učenici nisu baš naklonjeni da nakon urađenog zadatka istražuju nešto o datoj temi, a da ih mi ne teramo, oni nakon urađenog zadatka pošalju meni na imejl rešenje i to je to. Ako je zadatak tačan, tu se završava njihov trud oko te oblasti. Ja mogu to da upotpunim i da dam još neki dodatni zadatak, možda malo teži, ali svede se na isto. Prošle godine došao sam na jednu ideju sasvim slučajno. Učenicima sam dao neki zadatak koji nije mogao da se reši. Bila su to neka podešavanja u Excelu, neko filtriranje i sortiranje pa sam ja pogrešno postavio zadatak i dao im za domaći. Kada su došli u školu, pitali su me da ja rešim, ja pokušao i video da sam pogrešno postavio zadatak i da je to nemoguće. Oni zakukali kako su se ubili tražeći te opcije i sve obrnuli tri puta. Naravno odmah mi se uključila lampica i pitah: „Pa, je l’ ima nešto što sada ne znate iz sortiranja i filtriranja?“ … rekoše da nema, sve su naučili 🙂 Da je zadatak imao rešenje, ne bi dalje istraživali i naučili bi samo taj deo.

listaTo sam prošle nedelje uradio sa učenicima kada smo radili liste za nabrajanje u Wordu. Na času smo radili i kako su učenici pojedinčano završavali rad, ja sam im dodavao dodatne zadatke, takve da ih je bilo nemoguće uraditi. Čas se završio, ja im rekao da pogledaju kući i da reše. U pitanju su bile liste za nabrajanje u Wordu i mogućnost da nekoliko brojeva u jednoj listi bude jedne boje, a nekoliko druge boje. Delimično sam bio siguran da je to nemoguće uraditi, mada možda i može, ali ja ne znam 🙂 U svakom slučaju nisu znali ni oni. Kada su se vratili na čas, bilo je povika da je to nemoguće. Tu smo se malo kladili 🙂 ali u svakom slučaju većina njih je istraživala sve što je mogla od opcija za nabrajanje i sada im nije problem da reše zadatke, jer jasno znaju koja opcija šta radi. Ja sam ostvario svoj cilj.

Ovime se može reći da sam zavarao učenike, dao im nerešive zadatke. Ovo može imati različit odziv kod učenika. Oni koji su dobri istražuju i nauče sve, oni koji nisu, oni brzo odustanu. Takođe, može biti i demotivišuće, da se učenici razočaraju i da odustanu smatrajući da i pored toliko muka oni jednostavno ne razumeju tu oblast. Takođe, tu postoji i varijanta da učenici pomisle da nastavnik greši, da ne zna oblast i da pravi grešku (što se meni i desilo prvi put) i da nastavnik nije kompetentan za to što predaje. U svakom slučaju, kao što gore napisah, ovo je hod po ivici nekih pedagoških načela … a možda i stručnih. Pretpostavljam da ste i sami naišli na slučaj kada ne možete da rešite neki zadatak iz zbirke ili nešto što učiteljica zada vašem detetu. Tada izgubimo mnogo više vremena pokušavajući to da rešimo, nego da sa svojim detetom rešavamo trivijalne zadatke.  Na kraju kao roditelji uvek završimo sa rečenicom: „Ma to je greška u knjizi“ ili „Učiteljica je pogrešila, ona ne zna“ … itd.

Interesuje me šta vi mislite o ovome, da li ima nekih smetnji oko ovakvog načina rada da faktički pokušamo učenike da nateramo da istražuju i pored zadataka koje im damo da urade? Pretpostavljam da ne možemo često da dajemo ovakve zadatke, jer će nas učenici brzo „provaliti“, ali nije loše za neke oblasti. Pretpostavljam da tu ima još nečeg što ja ne vidim kao loše … ali zato se nadam da ćete mi nagovestiti.

Hvala.

prva slika sa: wallpaperswa.com druga sa mog radnog stola


Leave a comment

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

3 thoughts on “Da li ovo smem/o?

  • Deda

    Sam si dao moguce odogovore na svoje pitanje.
    Elem, treba biti obazriv. Primer iz fizickog vaspitanja: odredjena vezba za nekoga je podsticajna za drugog pogubna. Moramo voditi racuna kako radimo sa ucenicima i biti svesni da jedna vezba ili jedan zadatak nije dobar za svakoga, pa nam je uraditi tako da zadatke podelimo prema afinitetima i mogucnostima ucenika. Ili prostije, dati svakome posebno zadatke za koje znamo da ce im biti motivacionog faktora, da ce biti u stanju da ih urade, ili ne, a da ce pritom ostvariti nas postavljeni cilj. Bas kao sto si i sam napisao u tekstu. Na ivici, ali da deluje!!!

    Pride, nasi ucenici dolaze spremniji nego sto to mi ocekujemo, brzi su od nas, lakse uce i prihvataju znanja, samo ih treba dobro usmeriti, afirmisati, motivisati.

    Odlicni primeri. Hvala Zoki!

  • Вера Милићевић

    У први мах ово ме подсетило на једну признату методу коју понекад користим „Исправљање грешака“. Нпр. из Нацртне геометрије ученицима поделим погрешно нацртан задатак и они морају да уоче грешке а затим да нацртају исправно решење ( наравно имају и моју помоћ). Ако се ова метода понекад користи, не видим зашто не би могла и ваша јер ће се ученици навићи да постоје неке методе „са грешкама“, тако да термин грешка не би више имао негативну конотацију. Не видим ништа лоше у томе да понекад примените ту нову методу, јер нове технике у учењу и стварају креативни наставници.
    Ваша нова метода би могла да се зове „Без решења“, а ако је потребна нека поука, могло би се ово рећи ученицима: “ Драга децо, у школи сте научили да сваки задатак или проблем има решење, међутим, у животу није увек тако. Биће ситуација у којима нећете наћи решење, али то не треба да вас обесхрабри. Борите се са проблемом јер иако не нађете решење бар сте стекли нова сазнања и искуства која ће вам, ко зна, можда некад затребати“
    Надам се да сам мало помогла 🙂