Privatni časovi – preduzetništvo u obrazovanju


Ovo je najstariji privatni posao nastavnika, a da je u oblasti obrazovanja. Iz ugla potražnje, možemo ga podeliti na dve vrste:

  1. Privatni časovi za dodatno usavršavanje. Ovi časovi polaznicima služe za dodatno znanje, u želji za ostvarenjem ambicija ili za napredovanje na poslu, odlazak u druge obrazovne sisteme (nastavak školovanja u inostranstvu) i uglavnom nemaju veze sa potrebom iz formalnog obrazovanja.
  2. Privatni časovi kao dopuna znanju neophodnom za formalno obrazovanje. Ovo je najrasprostranjeniji slučaj kod nas, kada učenici ili studenti žele dodatne časove da bi popravili ocenu ili nadoknadili propušteno u školi ili se bolje spremili za ispit. 

Ovaj dodatni posao javlja se u svim obrazovnim sistemima. I onim razvijenim i onim nerazvijenim, ali i u onim najlošijim. U ovom formatu u kome ga mi znamo (dopunski časovi za bolji uspeh u školi), najmanje je rasprostranjen u kvalitetnim obrazovnim sistemima. Tamo učenici uglavnom dobiju ono što im treba u formalnim školama. U najlošijim obrazovnim sistemima takođe opada potražnja za privatnim časovima jer ne postoji potreba. To znači da sam obrazovni sistem pred učenike ili studente ne postavlja velike, odnosno nikakve zahteve i samim tim učenici lako dobijaju prelazne ocene, ne moraju da se dodatno trude.. Ili svi prepisuju na završnom i maturskom ispitu na kraju ciklusa obrazovanja i nema potrebe da se dodatno spremaju. 

Potreba za ovim dodatnim poslom postoji u onim sistemima i sredinama kada učenici ili studenti ne dobijaju dovoljno znanja u školi ili na fakultetu, a od njih se zahteva određeno znanje. Takođe je slučaj i kada učenici ili studenti ne žele da uče i rade, već žele da imaju „privatnog profesora“ koji će individualno sa njima raditi. To znači da ovaj vid preduzetništva može da funkcioniše samo kada postoji ponuda i potražnja. U našem obrazovnom sistemu, a i van njega, postoji potražnja za ovim vidom preduzetništva u obrazovanju, pa ću se detaljnije pozabaviti njime. 

Pretpostavljam da je većina vas koji ovo čitate nekada radila ovaj posao i imate nekog iskustva. Možda neko misli da je to naporno, da je teško raditi dodatne časove van radnog vremena, da je teško raditi sa učenicima koji ne žele da uče, nego traže gotova rešenja pre nekog ispita, kontrolnog ili ocenjivanja … Ili možda mislite da za predmet koji predajete ne postoji interesovanje … npr. niko neće da dođe na dopunske časove iz muzičkog ili fizičkog, istorije, biologije … Možda i neće zbog potrebe za popravljanjem loših ocena, ali postoji prostor za privatne časove i iz ovih oblasti. 

Moguće da je teško, naporno i komplikovano, ali to je tako samo zato što niste dobro postavili plan i organizaciju ovog svog dodatnog posla. Ako se malo detaljnije posvetite ovom poslu, vašem usavršavanju za njega, uvidećete da on uopšte nije komplikovan niti težak. Ja ću vam kroz ovaj blog tekst razjasniti neke nedoumice, a rado ću i individualno pomoći kome je pomoć potrebna. Samo se javite. 

Osnovni problem – loša reputacija

Sada kada smo pojasnili i razumeli kako da otklonimo najveći problem ovog privatnog poduhvata, potrebno je da postavimo poslovanje. Kao i za svaki posao, tako i za ovaj, od ozbiljnosti vaše pripreme i istrajnosti zavisi uspeh. Teško je napraviti neki uspeh koristeći prečice ili preskačući nešto. To jeste karakteristično za ljude na ovim prostorima jer mi nemamo preduzetničku kulturu, nikada nije negovana … ali znajte, mora korak po korak. A evo koji su to koraci:

Globalni plan

Ovo ne mora biti precizno napisan biznis plan prema nekim kriterijumima, nepogrešiv i nepromenjiv. Ovo doživite kao neki vaš globalni vodič. Precizni biznis planovi se mogu praviti i realizaovati za neke male projekte u vašem poslovanju, npr. kada želite da imate interaktivnu belu tablu za svoje časove. Onda sednete i do detalja ispišete kako da dođete do nje. 

Ovde pod planom više podrazumevam neku misiju i viziju vašeg poslovanja i korake kako da ih ostvarite. Ne postoji jedinstven ispravan plan, postoji 1000+ različitih, uspešnih i manje uspešnih ili neuspešnih. Ja ću ovde predstaviti samo jedan primer, kroz nekoliko ključnih elemenata koje je potrebno da rešite:

Organizacija rada u školi/vrtiću/fakultetu i dopunski rad na privatnim časovima

U ovom delu napravite globalniji plan, odnosno progres. Ako ste 100% zaposleni u ustanovi, u početku radite maksimalno 4 dodatna sata nedeljno. Prema normi nastavnika to je 20% posla. Nemojte preterivati, jer ne smete se opteretiti. Ako planirate ovim ozbiljno da se bavite i da razvijate svoj posao, ne možete prihvatiti 10 časova nedeljno i da u školi radite sa maksimalnim kvalitetom 20 časova. To je veliko opterećenje i padaće kvalitet vašeg rada i to će se brzo videti i pročuti. Niste napravili ništa.

Ako želite da imate više od 4 privatna časa nedeljno, onda smanjite angažovanje u školi/vrtiću. Za 8 časova nedeljno, predlažem manje redovnog posla za 20-30%. Zatim, sa daljim povećanjem broja privatnih časova, morate smanjivati opterećenje u školi. Ovo je neophodno, ali veoma teško se nastavnici opredeljuju za ovo. Smatraju da mogu da gomilaju puno privatnih časova sa velikim brojem dece i da nude isti kvalitet i na redovnom poslu i u preduzetničkim vodama. Na žalost … još nije rođen taj koji to može. 🙂

Ovaj odnos ne mora da bude identičan kao primer sa slike. Taj odnos mnogo zavisi od cene koju odredite za svoje časove. Ali, u svakom slučaju, ovako postavljen plan je plan za uspeh. Nakon nekog vremena (to može biti i nekoliko godina) cilj je da imate mnogo veći procenat u privatnim časovima i da sami diktirate svoje vreme, posao, novac … život

Finansijska struktura

Ovde sam namerno napisao „struktura“ umesto „plan“. Jer finansijski plan je nešto drugo i mnogo detaljnije. Ovde je potrebno da odredite cenu svojih usluga. Cenu je najbolje odrediti prema vremenu koje potrošite za rad. U slučaju privatnih časova, vaše realno vreme po času treba da bude 1 i po sat. Jer, kao što sam u videu napomenuo, nije privatni čas samo da učenik dođe, da nešto radite i da ode. Ako hoćete ovim profesionalno da se bavite, neophodna je i priprema tog časa, zatim mala statistika, izveštaji ka roditeljima … a to sve oduzima vreme. 

Cenu usluge možete menjati. Savetujem da je u početku postavite slično kao cenu rada u školi/vrtiću. Ne zaboravite da je to bruto cena, jer sada kada ste u legalnom sistemu, morate računati i na određene poreze. O tim porezima ću pisati posebno, a slobodan sam za konsultacije. Nakon nekog vremena, kada napredujete i pružate mnogo kvalitetnije usluge roditeljima i učenicima, slobodno povećajte cenu svog rada. Takođe, napravite i cenu za posebne oblike rada (rad u parovima, rad u grupi … )

Obezbeđivanje prostora za rad sa učenicima/studentima

Morate napraviti prostor za rad. U početku su to uglavnom trpezarije, radne sobe u stanovima nastavnika, a često se odlazi i kod učenika. Idealno bi bilo da prostor za rad bude van stana, a nekoliko je razloga za to. Razlozi zbog kojih treba imati posebnu učionicu su:

  • Ostavlja ozbiljniji utisak na okolinu i roditelje/učenike – ovo je onaj sastavni deo reputacije. Svi će vas ozbiljnije shvatiti ako svoju firmu pravite što profesionalnije. 
  • Možete je urediti baš kao školsku učionicu, jer nema potrebe da je koristite za druge aktovnisti – za razliku od neke prostorije u kući u kojoj je jedan radni sto, a pored toga krevet za spavanje, televizor, ormar za garderobu … 
  • Učenik ima osećaj da dolazi u ozbiljniju ustanovu, za razliku od dolaska kod nastavnika kući – učenik može da ima svoj ormarić u vašoj kancelariji, ima osećaj da je u maloj školi i poštovaće raspored dolaska.
  • Vi imate osećaj da odlazite na posao, u nešto što je vaš uspeh, prostor za koji ste vi zaslužni – rad od kuće je mač sa dve oštrice. Jeste lep osećaj kada se probudimo 15 minuta pre časa i kada možemo da se šetkamo po stanu u trenerkama. Ali, ovo je vaš profesionalni posao i treba se prema njemu odnositi kao i prema svakom poslu. Zato je bitno da nije u kući. 

Postavljanje marketing plana

Najbolji marketing je vaša reputacija iz ustanove u kojoj radite. Teško ćete moći da razvijete dodatni posao od privatnih časova ako ne važite za odgovornog, stručnog, profesionalnog nastavnika, vaspitača, pedagoga … Ali, i pored toga, treba da napravite i dodatni plan lične promocije. O ovom planu bih mogao da pišem nekoliko blog članaka, ali uglavnom razmislite o sledećim aktivnostima:

  • organizujete takmičenje među vašim učenicima,
  • nagrađujete najbolje,
  • koristite društvene mreže i
  • druge standardne marketinške alate

Kao što rekoh, marketing je posebna nauka i o tome ću posebno pisati. Ali, bez dobre lične reputacije, nikakav marketing vam neće pomoći. 

Otvaranje firme

Dobro se raspitajte oko oblika pravnog lica. Važno je da znate koje obaveze ćete imati i koliki su troškovi, kao i benefiti koje možete da imate. Postoji mogućnost da se registrujete kao preduzetnik (ovo je najčešći slučaj), zatim kao DOO (to je najbolja varijanta) ili kao udruženje građana (čest slučaj). Postoje još i neki drugi oblici pravnih lica, ali ovo se najčešće koristi za naš posao. Svako od ovih pravnih lica (oblika firme) ima svoje prednosti i mane, a o tome ću detaljno pisati u nekom drugom članku. Naravno, za sva pitanja stojim na raspolaganju.

Skaliranje poslovanja

Ovo je nešto što vas kao preduzetnika izdvaja iz rada u školi ili vrtiću. To je napredovanje. U državnim ustanovama, pogotovo u školi i vrtiću je teško, čak nemoguće napredovati. Ako ste nastavnik, vaš napredak može biti u pravcu mentora ili viših zvanja (pedagoški savetnik … ). Međutim, kako stvari sada stoje, ta zvanja samo donose više obaveza, ne postoji razlika u plati. Ne postoji nikakvo napredovanje.

Prelazak na direktorsko mesto ne smatram napredovanjem, jer je to potpuno novi posao, nije nadogradnja vaše karijere … jer tada ulazite u neke druge poslove, drugačije radno vreme i druge obaveze. Što je sasvim u redu i dobro je da budete direktor ustanove, da se razvijate i u tom pravcu, jer ćete onda i na preduzetništvo gledati na drugačiji način. 

Za ovaj posao držanja privatnih časova važi da je težak i naporan. Puno je nastavnika koji su počeli ovo da rade i nije im išlo. Smatrali su da je previše konkurencije, cena je mala i teško je naplatiti toliki trud. Ali, to nije tačno.

Ovo je najčešče slučaj kada ne postavimo dobro strukturu poslovanja dodatnih privatnih časova. Zato je potrebno da imate i taj element „izlaska iz zone komfora“, da podignete kvalitet i sami definišete cenu nezavisno od kolega. U biznisu svaka roba nađe svog kupca. Pokušajte ovo da sagledate kao kupovinu automobila – neko kupuje neke polovne automobile ili marke koje su jeftinije, a neko kupuje nove mercedese, ferarije. Ovde je samo odluka na vama, da li hoćete da budete mercedes i ferari … ili neka stara škoda. 🙂

 

Leave a comment

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *